Istorija
Manastir Duljevo
Istorija
Duljevo je manastir Pravoslavne Mitropolije Crnogorsko-primorske, u Boki Kotorskoj, u Budvanskoj opštini, pored sela Kuljače. Smješten je na zatalasanoj krečnjačkoj površi na visini od 450 do 500mnv u podnožju Golog Vrha (1087), najvećeg vrha paštrovske oblasti, koja, na malom prostoru, dužine oko 15 kilometara broji preko 60 pravoslavnih crkava i sedam manastira, pa se ovaj kraj opravdano naziva paštrovska „Sveta gora“.
Manastir je od obale udaljen oko 2 km vazdušne linije, te se miješaju blaga primorska klima sa klimatskim uticajima planinskog zaleđa.
Danas se do manastira može doći afaltnim putem dužine 3.7 km koji se na Pržnom odvaja od jadranske magistrale (E65) i uz brojne krivine sa prelijepim vizurama na more i paštrovske predjele za desetak minuta stižete do manastirske kapije. Ukoliko želite da sa Pržnog dođete pješice, trebaće vam bar sat vremena.
Osnivanje manastira
Prolaskom kroz manastirsku kapiju možete se okrijepiti vodom sa istočnika u porti ispod visokih čempresa, zaboraviti na umor i ući u jedan čudesni svijet koji datira osam vjekova unazad. Datira u vrijeme kada je ovim krajevima prohodio Sveti Sava Srpski (13v), jedan uzvišeni princ koji je postao monah i Ahijerej a čiju svetost i značaj je prorekao još u 5v. Sveti Sava Osvećeni Iguman najznačajnijeg manastira Judejske pustinje. Sveti Sava je, po narodnom predanju, na svom putu za Svetu Zemlju boravio u jednoj od isposnica u stijeni iznad Duljeva. Iz tog vremena je ostao veliki hrast pod kojim je boravio i Savina voda - izvor koji i danas napaja žedne duše. Možda je u to vrijeme postojala crkva na mjestu duljevske svetinje, a može biti i da su molitve Svetog Save učinile da njegovi potomci Sveti Kralj Stefan Dečanski i Car Dušan stotitinu godina kasnije (14v) izgrade manastir Duljevo kao Dečanski metoh i posvete ga Svetom Prvomučeniku i Arhiđakonu Stefanu zaštitniku srpske srednjevjekovne države i njenih vladara Nemanjića.
Osnivanje manastira
Osnivanje manastira
Prolaskom kroz manastirsku kapiju možete se okrijepiti vodom sa istočnika u porti ispod visokih čempresa, zaboraviti na umor i ući u jedan čudesni svijet koji datira osam vjekova unazad. Datira u vrijeme kada je ovim krajevima prohodio Sveti Sava Srpski (13v), jedan uzvišeni princ koji je postao monah i Ahijerej a čiju svetost i značaj je prorekao još u 5v. Sveti Sava Osvećeni Iguman najznačajnijeg manastira Judejske pustinje. Sveti Sava je, po narodnom predanju, na svom putu za Svetu Zemlju boravio u jednoj od isposnica u stijeni iznad Duljeva. Iz tog vremena je ostao veliki hrast pod kojim je boravio i Savina voda - izvor koji i danas napaja žedne duše. Možda je u to vrijeme postojala crkva na mjestu duljevske svetinje, a može biti i da su molitve Svetog Save učinile da njegovi potomci Sveti Kralj Stefan Dečanski i Car Dušan stotitinu godina kasnije (14v) izgrade manastir Duljevo kao Dečanski metoh i posvete ga Svetom Prvomučeniku i Arhiđakonu Stefanu zaštitniku srpske srednjevjekovne države i njenih vladara Nemanjića.
Narodno predanje
Kako bilo, narodno predanje, koje je još uvijek živo u Paštrovićima, kaže da je Duljevo bila Lavra, Metoh Manastira Dečana te da je Car Dušan u znak blagodarnosti Bogu i Sv. Savi za iscjeljenje vodom sa njegovog izvora vojske bolesne od trbušnog tifusa dogradio pripratu manastira. Istinitost narodnog predanje su dramatično posvjedočile posledice zemljotresa 1979.god. „zbacivši sa zidova crkve u Duljevu poznije naslage kreča i maltera, zemaljska stihija je otkrila, kao iza stoljetnje zavjese, značajne srednjevjekovne freske. Na zapadnom dijelu južnog zida naosa crkve naslikana su pred predstavom patrona hrama dvojica vladara u svojstvu ktitora. Prema osobenostima fizionomije tih monarha kao i prema ostacima natpisa, može se zaključiti da su u pitanju portreti kraljeva Stefana Uroša III Dečanskog i Stefana Dušana, nastali oko 1340. godine.“ Samim tim izgradnja crkve čiji je freskopis rađen 1340.god datira bar nekoliko godina ranije a vjerovatno prije 1331. god. kada se upokojio Sveti Kralj Stefan Dečanski. jedan od dvojice naslikanih vladara ktitora.
Narodno predanje
Narodno predanje
Kako bilo, narodno predanje, koje je još uvijek živo u Paštrovićima, kaže da je Duljevo bila Lavra, Metoh Manastira Dečana te da je Car Dušan u znak blagodarnosti Bogu i Sv. Savi za iscjeljenje vodom sa njegovog izvora vojske bolesne od trbušnog tifusa dogradio pripratu manastira. Istinitost narodnog predanje su dramatično posvjedočile posledice zemljotresa 1979.god. „zbacivši sa zidova crkve u Duljevu poznije naslage kreča i maltera, zemaljska stihija je otkrila, kao iza stoljetnje zavjese, značajne srednjevjekovne freske. Na zapadnom dijelu južnog zida naosa crkve naslikana su pred predstavom patrona hrama dvojica vladara u svojstvu ktitora. Prema osobenostima fizionomije tih monarha kao i prema ostacima natpisa, može se zaključiti da su u pitanju portreti kraljeva Stefana Uroša III Dečanskog i Stefana Dušana, nastali oko 1340. godine.“ Samim tim izgradnja crkve čiji je freskopis rađen 1340.god datira bar nekoliko godina ranije a vjerovatno prije 1331. god. kada se upokojio Sveti Kralj Stefan Dečanski. jedan od dvojice naslikanih vladara ktitora.
Ktitori manastira
Gledajući freske stare preko šest vjekova postajemo svjedoci riječi Mitropolita Amfilohija „...da samo ono mjesto na zemlji, bez obzira na to kako se zvalo Evropa, ili Azija, ili Afrika ako se temelji na Božjoj sili, na Božjem imenu, na onome što je vječno, ostaće i biće vječno.Temelji li se na idejama ljudskim, ideologijama, bez obzira na to kako one bile mudre i pametne, temelji li se na sili zemaljskoj, na vlasti zemaljskoj, ono će kad-tad proći. Ta sila Božja je ona koja nas sabira i okuplja širom svijeta kroz vjekove, koja će nas okupljati“.
Ktitori manastira
Ktitori manastira
Gledajući freske stare preko šest vjekova postajemo svjedoci riječi Mitropolita Amfilohija „...da samo ono mjesto na zemlji, bez obzira na to kako se zvalo Evropa, ili Azija, ili Afrika ako se temelji na Božjoj sili, na Božjem imenu, na onome što je vječno, ostaće i biće vječno.Temelji li se na idejama ljudskim, ideologijama, bez obzira na to kako one bile mudre i pametne, temelji li se na sili zemaljskoj, na vlasti zemaljskoj, ono će kad-tad proći. Ta sila Božja je ona koja nas sabira i okuplja širom svijeta kroz vjekove, koja će nas okupljati“.
Vrijeme srpskog carstva i despotovine
Vladavina Balšića je u Paštrovićima obilježena i utemeljenjem manastira Sv. Nikole u Praskvici 1413.g. Poslije upokojenja Balše III, Zetom je zavladao njegov ujak Despot Stefan Lazarević. Položaj srpske Despotovine između Mađara i Turaka bio je težak i despot Stefan nije mogao da ukaže veću pomoć Primorju. Mlečići su koristili ovo teško stanje srpske države i pridobili su Paštroviće da se sporazumno pridruže Mletačkoj Republici 1423. g i pod Venecijom će ostati sve do njezinog pada 1797.g. Paštrovići su za to vrijeme sačuvali vjeru, običaje, jezik,pismo, samoupravu i povlastice koje je Senat više puta potvrđivao. Najveća opasnost za Paštroviće je bio pohod skadarskog vezira Mahmut-paše Bušatlije 1785.g. Kada je paša krenuo da pustoši staru Crnu Goru dok je prodro do Cetinjskog polja, izgubio mnogo vojske. Ogorčen zbog toga, spalio je Cetinjski manastir i okolna sela. Svi Crnogorci digli su se na oružje i zatvorili odstupnicu turskoj vojsci.
Vrijeme srpskog carstva i despotovine
Vrijeme srpskog carstva i despotovine
Vladavina Balšića je u Paštrovićima obilježena i utemeljenjem manastira Sv. Nikole u Praskvici 1413.g. Poslije upokojenja Balše III, Zetom je zavladao njegov ujak Despot Stefan Lazarević. Položaj srpske Despotovine između Mađara i Turaka bio je težak i despot Stefan nije mogao da ukaže veću pomoć Primorju. Mlečići su koristili ovo teško stanje srpske države i pridobili su Paštroviće da se sporazumno pridruže Mletačkoj Republici 1423. g i pod Venecijom će ostati sve do njezinog pada 1797.g. Paštrovići su za to vrijeme sačuvali vjeru, običaje, jezik,pismo, samoupravu i povlastice koje je Senat više puta potvrđivao. Najveća opasnost za Paštroviće je bio pohod skadarskog vezira Mahmut-paše Bušatlije 1785.g. Kada je paša krenuo da pustoši staru Crnu Goru dok je prodro do Cetinjskog polja, izgubio mnogo vojske. Ogorčen zbog toga, spalio je Cetinjski manastir i okolna sela. Svi Crnogorci digli su se na oružje i zatvorili odstupnicu turskoj vojsci.
Mletačka republika i hazbuška monarhija
Poslije smrti Cara Dušana srpska država opada i prestaje tijesna saradnja između Zete i Raške. U to vrijeme se javljaju Balšići koji su kao župani držali Budvu i Bar. Oni su vodili upornu borbu za Kotor, najprometniji grad u Zetskom Primorju. Kotorani zatraže pomoć od mađarskog kralja Ljudevita. Da bi kaznio Paštroviće zbog napada na Kotor, ugarski kralj Ludovik pošalje veliku vojsku da ih potpuno iskorijeni. Njegov vojskovođa Lujo Madžar na prevaru je zarobio 1400 Paštrovića pod oružjem i sve ih posjekao pod Golim vrhom, iznad Duljeva. Dugo su se Paštrovići oporavljali od tog programa. O etničkom sastavu Paštrovića nema nikakvih podataka sve do 14. vijeka. Stefan Mitrov Ljubiša piše: „Mračna je istorija naša do ljeta 1350. jer su gotovo svi rukopisi iz kojih bi štogod pocrpsti mogli u to doba zajedno s narodnim poglavicama propali u borbi sa ugarskim kraljem Ludovikom”. Poslije upokojenja Balše III, Zetom je zavladao njegov ujak Despot Stefan Lazarević. Položaj srpske Despotovine između Mađara i Turaka bio je težak i despot Stefan nije mogao da ukaže veću pomoć Primorju. Mlečići su koristili ovo teško stanje srpske države i pridobili su Paštroviće da se sporazumno pridruže Mletačkoj Republici 1423. g i pod Venecijom će ostati sve do njezinog pada 1797.g. Paštrovići su za to vrijeme sačuvali vjeru, običaje, jezik,pismo, samoupravu i povlastice koje je Senat više puta potvrđivao.
Mletačka republika i hazbuška monarhija
Mletačka republika i hazbuška monarhija
Poslije smrti Cara Dušana srpska država opada i prestaje tijesna saradnja između Zete i Raške. U to vrijeme se javljaju Balšići koji su kao župani držali Budvu i Bar. Oni su vodili upornu borbu za Kotor, najprometniji grad u Zetskom Primorju. Kotorani zatraže pomoć od mađarskog kralja Ljudevita. Da bi kaznio Paštroviće zbog napada na Kotor, ugarski kralj Ludovik pošalje veliku vojsku da ih potpuno iskorijeni. Njegov vojskovođa Lujo Madžar na prevaru je zarobio 1400 Paštrovića pod oružjem i sve ih posjekao pod Golim vrhom, iznad Duljeva. Dugo su se Paštrovići oporavljali od tog programa. O etničkom sastavu Paštrovića nema nikakvih podataka sve do 14. vijeka. Stefan Mitrov Ljubiša piše: „Mračna je istorija naša do ljeta 1350. jer su gotovo svi rukopisi iz kojih bi štogod pocrpsti mogli u to doba zajedno s narodnim poglavicama propali u borbi sa ugarskim kraljem Ludovikom”. Poslije upokojenja Balše III, Zetom je zavladao njegov ujak Despot Stefan Lazarević. Položaj srpske Despotovine između Mađara i Turaka bio je težak i despot Stefan nije mogao da ukaže veću pomoć Primorju. Mlečići su koristili ovo teško stanje srpske države i pridobili su Paštroviće da se sporazumno pridruže Mletačkoj Republici 1423. g i pod Venecijom će ostati sve do njezinog pada 1797.g. Paštrovići su za to vrijeme sačuvali vjeru, običaje, jezik,pismo, samoupravu i povlastice koje je Senat više puta potvrđivao.